Fleke

Published on 14:26, 06/13,2012

Svakog juna osecam jak miris lipe! I secanja navru k'o nabujale reke..Secam se,jedne stare lipe u dvoristu dede Voje,koji je svu decu iz sokaka okupljao u njegovom dvoristu.Bas ispod te lipe,smo se igrali:laste prolaste,trule kobile,i natezanje nekog kanapa.Znao je i on,da okrene stap i natera nas da se pohvatamo za njega,tj,onaj prvi bi uhvatio kuku a mi za njega i kao ono; deda za repu ,baba za dedu...i, mi bi se tako vezali jedno za drugo,a on bih vikao; "jace,jos jace",sve dok se mi maleni nebi preznojili od silne vuce.Kad bih video da smo zapeli svom snagom,on bih pustao naglo stap, mi onako nespretni i mali,padali unazad jedni na druge...O, kako su bila lepa nasa detinjstva...Deda Voja,je svake godine iznosio  sporet pod trem jedne strare supe i tu bi kuvao pekmez ...Mesao je pekmez dok se krckao i njegovo budno oko,pazilo  na nas male.Ako bi kojim slucajem ,neko i razbio nos,koleno ili ga ujela pcela, trcali bi do njega uplakani a on bi na sve to samo rekao:" Aj' Bogati, nista to nije,procice odmah cim,olizes ovu varjacu(a varjaca,je bila veca i od nas),pa dok smo se redjali u lanac da polizemo ostatak _on bih svojim prstom umazao i nase obraze,bradu  i nos...Ja nisam ,volela  da me maze,i nisam volela toliko pekmez ...Kao da sam znala i tada da se neke fleke nikad ne skidaju sa nas?

Ostalo je mnogo fleka, i mnogih  nema medju nama...Nema vise ni stare lipe...nema vise ni dede Voje,a nema vise ni onakvih detinjstva koje se pamte,po letnjim nocima kada smo umazani jurili svice...Ja sam verovala da ta svetlos dolazi sa neke druge planete,i da su te svetlece tackice dosle zbog mene...Sad, ni svica vise nema, ugasise se sa jednim detenjstvom...

 Al' secanja jako mirisu na staru lipu,i neke fleke ostase na dusi.


Tragaci

Published on 09:37, 05/16,2012

Osluskujem tisinu u ovom  jutru

Zatvarih prozre gledajuci u tmurno nebo,

Slika je nestvarna kao i moja dusa koje se lagano siri

za novi pocetak jednog  dana!

Mnogo toga sam pozelela u ovom danu

Mnogo toga cu i da obavim,al'jedno znam da necu moci,

Da ti se priblizim,da te zagrlim,i da ti kazem...

I, sta bih  da ti kazem nakon svega,

Nema se mnogo sta reci?

Rekli smo sve ,kroz cutanja;

Kroz one dane kada smo krenuli suprotnim stranama.

Odlazili smo da se nikad vise ne vratimo jedni drugima

Da se upisemo u knjigu prolaznosti,

Ti meni,kao najveca bol,

Ja tebi kao najveca greska.

Al' svakog maja,opet ti se vracam,

I ne kao zena koja te proklinje,ili zali.

Vec kao blaga ruka koja zeli da te pomiluje

da ti blagoslov preda,i svu srecu da ti pozeli

Za tvoja umorna stopala,jos umornije misli

od dugih lutanja,kroz svet mraka!

Za tvoju umornu dusu,od prevara,laznih nada!

Za izgubljene ljubavi koje te prevarise

i bez kajanja,bez reci ostavljali

na stanicama dalekih gradova!

Za lutalice kao sto smo bili Ti i Ja,

Za nas dvoje,koji smo rodjeni da se sastajemo i rastajemo

I opet na  neki put da krenemo,

U veri da nas  tamo ceka, ono za cim smo vecito tragali,

A tragaci u istini nikad nismo bili!


Pokusavam da naslikam secanje

Published on 10:15, 05/12,2012

  --- Vec tri meseca gledam u jedan lik.Zelim da ga preslikam,da mu vratim izgubljeni osmeh...Osmeh koji nikad nije imao kad sam ja pozelela da ga vidim!

Lik je bledunjav...Znam da mu nedostaje neka boja,al' koja?

Kako da mu udahnem zivost,i koja boja daje svezinu ? Oker i bela, ne ide?! Crvena i bela,daju neku rozikavost,koja nije stvarna? Kako da mu u ocima naslikam sjaj? Kad on ga nema?

 Ja volim jake boje..u svakoj od njih dodam i one svoje...crveno,sa zutim,plavo sa zelenim..plavo sa crvenim...i mesam,kako bih dobila osvit zore,dubinu bistre reke,purpurno zalazece sunce...Al' na ovoj slici toga nema?

Uzimam braon svetliju nijansu,i mesam sa bordo? Ne, ne ide...Crno sa plavim...jako zagasito teget..ne,ovo previse odudara od bledolikog lika? A samo oci,stoje kao dve crne tacke i  tuzno me gleda,a ja sam htela da ga vidim kako se smeje...

Sika stoji i svako jutro me podseca da trebam da je dovrsim...Polako zaboravljam kako u stvarnosti izgleda,a slike druge nema da me podseti,da li je bio zasita srecan,i da li sam ja kadra da mu naslikam svoja osecanja?

Danas cu da mu nanesem malo vise radosti na lice,da mu skinem onaj setan pogled,da mu poklonim svoj uzdah i da mu dodam malo vise  crvene na usnama

 Da, nacicu odgovarajucu boju za njegov izgled! Pokrenucu sve u sebi da mu pravi lik nadjem,..znam,da je tu negde duboko u meni samo da ga na svetlo ponovo iznesem!

Slikacu danas...


Boli me uvo za sve...

Published on 15:41, 05/11,2012

 I, nedaj Boze,da me istina boli uvce,al' to je kao u onoj pesmici.

 Godinama sam se "kidala" za mnoge stvari i ispravljala mnoge Drine.Ubedjivala,uveravala,dokazivala,zrtvovala za boljitak mog a i tudjih zivota,al' shvatila sam da nije vredelo.Za napred i bolje sutra su oni retki koji se rode.

Nisam naisla na korektnog pratioca,niti razumnijeg ortaka,pa sam se ubijala sama i nosila svu zrtvu na mojim ledjima.I,danas sam odlucila da zivim sa onom poznatom :"uzdaj se use i u svoje kljuse"...iskreno , nisam se bas nikad preterano ni nadala ni u koga ,osim u sebe.Ipak,jesam ponekad pozelela da se malo naslonim bar na kratko na neko rame i potpomogne kad najvise povucem...Vraga,tad sam bas najvise vukla,a taj ortakluk je lagano i bez naprezanja drzao uzde,cisto da me prevari.

U stvari, mene niko nije mogao prevariti.Ako su otisli u ubedjenju da su me presli,ili da su me nasukali na neku srtranu,ja sam zapravo dozvolila da tako bude! Ne,zato sto sam naivna ili glupa,vec iz zelje da tom nekom dam malo vise snage,volje i hrabrosti da krenu dalje,da se osamostale i podju sami u zivot.Samovoljno sam pristajala da ja budem u gubitku za dobrobit drugih...jer,sam oduvek znala koliko sam jaka i koliko mogu da se ponovo podignem i da krenem. Priznajem...previse sam verovala u sebe.

Ne retko sam pokazivala onu moju nezniju stranu koja se pocesto bunila i zahtevala od drugih malo paznje,al' brzo sam je suzbijala i ostavljala onoj gordoj, hladnoj,i sigurnoj zeni koja je gazila hrabro kroz ovaj zivot! Smetala mi je ona mala nezna sanjalica i kad god je ona bila na povrsini ,brzo sam je ismejavala i otudjivala od mene! Zbog toga sam dobijala ceste pridike i prebacivanja,kako nisam zenstvena i da imam vise muskih  hormona u sebi...Mozda? Nemam blage veze,ali' znam da su me nervirale one zene koje se prenemazu,mazu,kukumavce,placu,da dobiju ono sto pozele!

Kod mene  je bilo uvek samo jednom  pitanje : _Hoces_ neces...mozes_ne mozes! I ,dalje nema zapomaganja.Ako,se neko necka,ili odugovlaci na odgovorima,za mene je to vec znak da nije kako treba...I,ja idem dalje! Mnogo puta su mi rekli da nisam veliki diplomata,da ne znam sa ljudima,da moram imati vise takta!

Ali,meni se zurilo,i ne volim da zivim u neizvesnosti..Dobro,ne uvek. Znala sam ja da iscekujem ida se ponadam, poverujem da pozelim.Ipak,sve sam unapred znala,sto i sad znam,da nema tog ko bi me prevario a da mu ja ne dozvolim.

Nije mi sve jedno i ima mnogo tih gresaka koje moram da ispravim radi sebe.Al' kako naslov kaze...znam i sigurna sam da sam bila mnogo vise "covek" u pravom smislu,nego oni prema meni.I, zato se osecam i dalje potpuna i cela!Sada pevam,i kazem: "Ma, briga me za sve, ja teram po svome :)) Ja imam svoje ciljeve i zivot mi uzvrati kada se najmanje nadam uvek lepim!

Nekad cu da se umorim...mozda i da zacvilim,al' znam da sam sposobna da se iz najvecih nedaca izvucem i ponovo uzdignute glave krenem u zivot i da se od srca nasmejem,sa tobom,vama,njima i ako treba zapavacu bas ovu iznad ...i,kazem;_ ja imam cemu da se nadam ,imam svoje snove za koje zivim!


Kao zrak sunca

Published on 13:19, 05/08,2012

  Kada si mlad,radujes se svom rodjendanu...I jedva cekas da stignes te neke godine,pa sav usplahiran zivis da dodje taj dan.Kad dodjes u neke druge godine,vise te ne raduju ni rodjendani a niti zelis neka slavlja! Jer znas da se udaljavas od mladosti, nekih zelja,i nada! A,opet,prijaju te neke reci koje ti iskazuju ljudi koji su u tvom zivotu zauzeli neka posebna mesta!

Ja nemam veliki broj prijatelja,ali ni rodbine.Nisam  , ocekivala previse nekih cestitaka!

Sa sigurnoscu sam znala da ce mi stici jedna cestitka koja me je dodirnula u dusu!

Moja malena je ispisala najlepse misli,u mom srcu...i pokazala mi je na njen nacin.

Dosla je i zagrlila me,i rekla tiho: Volim te mama, i da mi zivis jos dugo godina!

Njen zagrljaj i njeno prisustvo je moj najveca radost i sreca!

Sestra, njen sin, dve prijateljice,i kci od moje pokojne prijateljice koja je donela buket cveca uz znak na secanje njene mame koja je na isti dna rodjena kao i ja.

Lep dan,uz najmilije,drage ljude,pomogli su mi da zaboravim na bolove koje sam imala tog dana.Njihovo prisustvo mi je dalo snage da se odvojim od briga,i potisnem sve sto me je mucilo ovih dana.Cuti smeh,salu,i veselost omladine,je najveci sedativ ,i meni bese mnogo bolje!

I,prodje dan i stize noc...zivot grabi,i pitanja stizu,sta donosi jedna godina? Kako cu zavrsiti sa ovom zapocetom?!

Imam,planova,imam zelja,imam nada...usmerena sam ka dva velika cilja i idem napred,ali ja znam da tu nesto ne dostaje!

Nedostaje mi jedan zrak sunca...!

I, jutros ga pozeleh iz sveg srca...

Znam, da na kraju dana ce prestati da pada kisa...znam da tek nadolazi pravo prolece,leto i puno sunca...Ne, ne moze me rastuziti vise nista!

 Zrak srece,me je obavio sa onima koje ja drzim u svom srcu,i koji cine da moj zivot bude bogatiji ,lepsi i kojima sam ja takodje jedan mali zrak svetla!

Istina, starija za jednu godinu,ali srecna i zadovoljna sa onima koje imam!

Zato ih volim,iznad svega!


Linija zivota

Published on 12:35, 05/01,2012

 Zasto se govori da postoji linija zivota na svacijem  dlanu?

I,odakle je to,da moze neko da procita neciji zivot samo iz dlana?

Procitala sam jutros jednu pricu,koja se zavrsava "srecno",za jednu osobu koja je poverovala toj zeni koja mu je "iscitavala sudbinu"?

Ne znam,zasto sam pogledala u dlanove,kada  se ne razumem u te stvari?!

Zagledah se prvo u levi dlan,pa u desni...Nista nisam videla osim par linija neodredjenog putokaza!

Istina,na levom dlanu ih je mnogo manje,a desni mi je cudno isaran.

Posmatrala sam dugo i sve te linije, meni nista ne znace.Medjutim,ugledah na desnom, da imam par oziljaka koji su presecali ili zaustavljali te linije ...zacudih se,odakle su mi ti oziljci i kada sam ih zaradila? Zasigurno,jos dok sam bila mala,pa sam ih zaboravila?Al' mora da su me bolelele te ranice,jer ipak nisu tako mali? No, osim sto stoje tako,ja se ne secam !

Gledam u levi dlan,i vidim kako je jednostavniji,cistiji,bez puno linija.Cak mi se cini da je malo uzi od desnog? Tih par linija na njemu su jasne i ne tako duboke kao na njegovom drugaru?

I,pitam se? Gde je ta moja linija zivota? Na koju stranu?Ggde pocinje I gde  zavrsava?

Kada bih zaista moglo da se na njima procita moj zivot,moja sudbina,zar na toliko malo prostora mogu  da stanem ja?

Kako se moze iscitati jedan celi zivot? I,ko je napisao tu moju sudbinu?

Ako je vec i zapisano negde nesto,zar samo trebam okrenuti ruke i svako bih mogao da procita moj zivot? Hm, meni je istina to smesno?

Liniju zivota sam ispisala samo ja,a ne sudbina!


Na zapadu nista novo

Published on 11:53, 04/30,2012

...Otisak prstiju na levom obrazu,

 toliko govore ,da sam poduze sedela,nepomicno zureci u jednu nevidljivu tacku!

kafa na stolu,par narandzi,crvena jabuka trazi da je neko zagrize!

Mrzovoljno,se stresoh na sve to sto gledam,i dalje sedim,i vidim:

Naspram mene,stolica pazna...slike,davnih jutranjih sati se smenjuju!

Ulazim od spolja,i vidim...coveka,kako sedi i o necemu budan sanja!

Ne,osecam da u njegovim snovima nisam Ja!

Cutim i slusam...neko peva...ta,pemsa nije posvecena meni!

O,zasto,zasto se vec jednom ne okrenes k'meni?

Zasto me teras,da uzmem svoj ranac i odem u svet beli?

Ma,kuda da idem? Ko me tamo ceka?

Gde god da krenem tebe bih ponela!

Ne, resih da se pokrenem...moram da osetim vazduh!

Evo,sunca, posle toliko kisa! Samo malo,da otskrinem,samo malo da dozvolim

da mi se telo razgiba!

Ziva sam...!!!


Proslo je podne

Published on 15:52, 04/29,2012

 

 Ostavih mnoga jutra

Koja se radjase samo za mene

I mnogo dana,koja zabelezih

u jednom nevidljivom kalendaru

Gde sam mnogo puta

zaokruzila,precrtala i nezno upakovala;

nadanja,

radovanja,

verovanja,

iscekivanja,

zaljubljivanja,

otudjivanja,

sastanaka,

rastanaka,

I tako dodjoh u popodnevlje

gde nevidljive skazaljke pokazuju;

da vreme nestaje u nepovrat!

Zastadoh na raskrsnici bez putokaza

samo poneka senka zaleluja,napred _nazad,

kao da me zove da nju pratim.

Mozda je to moje prividjnje,

Il' zelim da verujem?

Jos  nije umrla nada,jos uvek zivi vera!

Mozda je tamo izvor,na kom cu zednu dusu da razgalim.

Mozda je tamo proplanak,s'kog cu ugledati dolinu smiraja?!

Kud' sad da podjem?

Koga da pratim? Vreme me opominje; ne mogu nazad,i nikad vise da se vratim.


Kako sam se nasmejala poznatoj zeni

Published on 14:08, 04/27,2012

...Ne znam da li vam se nekad dogodilo  ovako nesto,ali meni jeste!

 Tih dana se odvijala od onih poznatih i velikih rasprodaja po sistemu,zimska i letnje sezone.

Kada to krene u ovom gradu je ludilo.Svet,zapuca po prodavnicama i kao da poklanjaju za DZ,pa se kupuje iracionalno i nemilosrdno.

Nikad nisam trpela  guzve,pa sam cesto ostajala zatecena kada vidim da je neko kupio neke cipele koje sam mesecima posmatrala ali ni u snu nisam pomislila da ih kupim!Niko mi nije kriv sto ja nemam strpljenja da tumaram i guzvam sebe izmedju pomahnitale rulje.I tako ostajala bez dobrog komada neke kvalitenije robe!

Jedne takve euforicne situacije pozove me moja malena da idemo u taj soping_juris,kao negde cula za neki ogroman komercijalni centar ali samo trista kilometra od ovog  grada.Naravno da je taj centar samo za neku markiranu robu i za turiste iz citave Evrope.

Kako da idem tamo,dete Bozije,kad nemam kola? I,trebam da krenem pre svanuca?!

Al' cvili,preklinje i moli ona i sa onim adutem me gleda onim njenim crnim okicama!

" Znas ,da ti nisam nikad nista trazila,i da nemam bas neke posebne marke,al' zasto da ne iskoristimo,kada nam se pruza prilika.Pa ceo svet dolazi tamo samo zbog toga?"

"Aha,kazes sav svet? Sto znaci da ja trebam da padnem u nesvest u toj gunguli gaze k'o stoku,vratim bolesna,izlomljena ,mozda i slomljenih prstiju kada se budem otimla sa tom ruljom za neko parce krpice"?

"Ma nece mamice...nece,zato idemo ranije,navaljuje ona!

Dobro, nije sad da mene nije bas interesovalo sve to,ali pomisoa da trebam tako rano da ustanem,mi je sve kvarilo!

I,tako resim da nadjem nekog zrtvenika za voznju.

Sad bi trebala da udarim na onu foru sa cvrtim ubedjenjem i da ispricam neku ludu pricu kako ce covek da se odusevi,al' kako ja nisam neki veliki diplomata,ja se jednostavno javim i kazem !

"Da li si za to da bar donekle saznas kako je bilo Tantalu,i da se malo izlaktas sa svetskim lesinarima"?

"Pozivam te,da krenes u sam cik zore,kako bih kasnije tvoja guza uzivala u ISL, Cha,Balan,La coco, i svim tim imenima,za neku "sicu",ako budes jaca od njih te preotmes im iz ruke"?

Nisam vrovala da ce pristati,ali kada sam cula njeno odusevljenje,ja sam potonula!

Ok, idemo dalje...Izdrzalo se mnogo toga,pa prezivece se i to!

Ne znam kako sam se probudila,ne znam ni kako sam stigla do tamo,jer sam prespavala tih trista kilometra,i kada smo stigli na odrediste,vec je bilo stotinaka autobusa iz svih Evropski gradova.

Cujes sve moguce jezike,i osecas onu eforiju po glasovima tih ljudi.Sve zatvoreno,osim par kafica koji su dupke puni,a sa cenama mogu da im pozavide i oni na Sanzelizeu.Al' ko te pita...daj samo da se napijemo kafe i da se rasanimo!

Oko devet se podigose one metalne roletne,i onda imas osecaj kao da si krenuo u maratonsku trku.

Moja komsinica ,njena kcer i moja devojka su kao pomahnutale utrcale u taj centar,a ja za njima da ih ne zagubim.I,kerce se!

Ovdeee...neee,ovde je bolje...Vidiii, jaooo,kako je lepa ova bluza,? Pogledaj ovaj dzemper,

Vidi,gledaj,daj...!!!

Ja se zagledah u jednu majicu i dok sam prevrtala da nadjem neku falinku (ta roba ima neku gresku ili nseto joj fali)a  htela da je kupim.Odjednom  bol po mojoj ruci,kao da me je macka  ogrebla. Spanjolka sa kandzama se zaletela i otela mi "moju majicu" .Dok sam se ja pribrala,ona je vec odleprsala!Resim da  pripazim i okrenem dobro ledja kad uzmem neku stvar u ruke.Tumarala,  tako,ali nista da nadjem sto mi se dopada,a da je opet to neka pristupacna cena,jer,ta njihova rasprodaja je:kao dasi otisao u neku solidniju prodavnicu i kupio pet dobrih stvarcica za tu njohovu jednu.

Ma nema za Rajka kapa,velim...Nije da nema,ali kad vidim cenu vise mi nije dopadljiva i zanimljiva.

Daj'   maloj da kupim malo vise,ma, sta ce meni Chanelova,ili tamo neka Ive Sant Loranova haljina...ma, ne treba mi!

Moje dete se zagubilo...Ko furija je letela od jedne do druge prodavnice.Dok samo okrenem glavu nje nestalo?

 Ugledam je u jednoj sprstokj prodavnici...Krenem ka njoj, i tek da pridjem,kad odjednom ,ispred mene stoji neka zena !

Ja se nasmejem,ona isto...Boze,zasto mi je poznata ta zena ? I,krenem,kad ona nabi lice u mene..!!!

Uh, oseti jak bol posred lica...Shvatih da sam uletela u neka ogledala.Videla sam sebe od pozadi ali nisam se nadala,da cu da imam ogledalo ispred sebe.Pokusala sam da se izvucem iz  tog zacaranog mesta,ali nikako.Vidm odnekud lica moje malecke ,komsinice i jos par ljudi pored njih kako se previjaju od smeha.

Sta mi je drugo preostalo nego da se i ja nasmejem samoj sebi...Au, samu sebe da ne prepoznam?!

Da, strasno sam izgubljena u velikim guzvama i ne podnosim ih!


dobro jutro svete

Published on 10:12, 04/26,2012

 U kasne sate sam ostala

San mi je pobegao u neprestana razmisljanja

O svet u kome se velika deca igraju

Kaubja i indijanaca.

Procitala sam na hiljade mudrih misli

i svaka je na svom mestu

opominju i uce.

Al' ja i dalje nista ne znam.

I stalno postavljam ista pitanja;

Zasto se ljudi mrze,zasto se biju bitke?

Svi mudraci ovog svte ,jedno te isto govore:

Postujte,dajte,volite,a oni sami izabrase

samocu i puteve lutalice.

Ako je istini za volju,da dobra rec otvara svaka vrata

da nikad ne mislis drugome zlo,da ljubis bliznjeg kao sebe

Zasto ja vidim i cujem sve vise ljudkih dusa stezu okovi samoce?

Jesam li ja kao i oni?Da,nista ne shvatam?

Kad pruzam i ljubav svim srcem dam,

Kad ne iziskujem od drugog nista

Zasto ostajem sama?


April koji nije hteo da me zagreje

Published on 16:58, 04/25,2012

 Vec danima neprestano pada hladna kisa.Ne znam da li je jutro ili dan?Kao da se nebo naljutilo na zemlju i sveti mu se?! Danima sam zarobljena u kuci zbog povrede na poslu!

Citam,razmisljam i dodju  trenuci da se vratim jednom drugacijem Aprilu.

Pre par godina,(zar vec toliko)a meni se cini kao da je to bilo juce?!Zaljubila sam se,strasno sam se zaljubila. I nebi bilo cudno da ja nisam oduvek osecala potrebu za ljubavlju bas kad krece prolece...Znam, mnogima je poznat taj osecaj i mozda im se dogodila ljubav kao i meni?Sad necu da ulazimu u price da je to tako svima,ali meni jeste!Mozda ,zato, sto sam i sama rodjena u prolecu i sto verujem da je to jedino godisnje doba koje nagna ljude da se izvuku iz camotinje i krenu  sa ciscenjem  tela i duse?

Da,zaljubila sam se,i resih da idem u njegovu zemlju.Gde prolece dolazi mnogo kasnije al'kad dodje ,dodje sa punim sjajem.

Tako sam i ja stigla sa prvom najavom prolecnih glasnika i verovala da sam i ja jedna od njih.

Nezna,zaljubljena,razdragana i potpuno srecna sa njim u setnji po gradu kojeg nisam poznavala,parkovima koji su se razlikovali od ovih mojih.

Odveo me je na jedan proplanak da mi pokaze staru vetrenjacu.Dok je objasnjavao istoriju tog mesta ,ushiceno sam upijala svaki njegov pokret i pozelela sam da me tad zagrli, poljubi i kaze da je srecan sto je samnom,bas tu!

Vetrenjaca je odolevala vremenu  davno zastala da se bori i prkosi vetrovima.

Zacutala.Umorna,zaboravljena od svih,al'i dalje gordo se pokazivala namernim ili slucajnim prolaznicima koji su  zadivljeno razgledali njenu lepotu.Da je nekad bila vredna i pridonosila za ovo sada.

Zadrhtla sam od tuge ,sto zbog vetrenjace ali priznajem vise zbog mene!

Nije me zagrlio,niti me je poljubio. A ja sam svim srcem prizeljkivala da se to desi bas tu.

Skupila sam hrabrost i krenula ka njemu, spustila glavu na njegove grudi i kao dete nemo trazila da mi pruzi toplinu,zastitu ,neznost i da mi ukloni strah koji se uvlacio u moje srce...Ostao je zatecen,ili nije hteo? Sad vise nije ni vazno!

Predosecaj da cu i ja jednom ostati sama kao vetrenjaca ...kao i ona vise nemam snage da prkosim vremenu i ovom hladnom kisovitom aprilu!

"Moja ljubav" je zapocela sa tim predosecanjem; da nisam stigla na pravo mesto u pravom vremenu. Zastala sam kraj njega i u cutanju sam progutala tugu.

Danas kad je sve sivo i hladno oko mene , pitam se:

 Da li cu ponovo da zavolim April?! Da li cu ikad vise umeti i imati snage da spustim svoju glavu na necije grudi? Da li ce taj prepoznati moj strah,moju potrebu da budem opet glasnik novog pocetka i srece ?!

Mnogo trazim,zar ne?!,


LEPTIRI

Published on 12:49, 03/22,2012

  Stiglo je prolece.Dan je prepun sunca i neke cudne tisine?! Tek odnekud cujem glasove dece koja se igraju,ali u mojoj sobi tisina.Otvorih sirom prozore kako bi pustila zrake da udju i da me ogreju!

Legoh na krevet i prepustih se suncu da me miluje.

Odjednom, ulete jedan beli leptir,a za njim odmah dodje i jedan sareni...Obitlavali su iznad mene kao da me pozivaju da se prepustim njihovoj igri...Posmatrala sam ih neko vreme i odjednom, neka secanja me preplivse....

 Da li je moguce da se to jednom desilo? Da, bas jednog proleca sam ugledala istu sliku.Isti leptiri? Ne, znam da leptiri ne zive dugo.Ali kako ,bas takva slika da mi se ponovi? Da me tako jako podseti na jedno proslo prolece?

I tada sam lezala na krevetu i veselo cavrljala sa njim...Pricala sam mu,da je jedan leptir dosao kod mene,a onda za njim i drugi...Tada sam verovala da mi ga je on poslao,i da je zapravo to njegova ljubav doletela do mene,a ja mu slala svoju tamo daleko...

 Danas sam osecala isto,ali sa setom...znam da njegova ljubav vise ne pripada meni...znam da i ne misli na mene.Da su njegove misli otisle u neko drugo srce,a evo moje i danas kuca za njega!

Beli leptir mi je sleteo na stomak,i neko vreme je ostao miran...U mojoj utrobi se skupi sva ceznja i zaustavi dah.Zatvorih oci i prisetih se onog trenutka,kada sam ispunjena radoscu ocekivala da mi se pridruzi i da mi stavi ruku,tamo gde je danas leptir zastao.

Sareni letir je doleteo i odvede mog belog leptira.Jos neko vreme su obletali iznad mene i zaputise se ka otvorenom prozoru i odose u svet. Iz grud mi se ote uzdah i srce mi se steze.

 Da li da poverujem da ce se u buducnosti ponoviti nesto slicno,kao ovi leptiri koji dodjose? Imam li prava da  se nadam nekome koje zaboravio na mene i na one dane? Mogu li da kazem ,da ce dodci dan kada cu ga ugledati ponovo ?

 Da li se i kod njega ponekad pojavi neki leptir koji ga podseti na nas?!

 Ne, ne verujem ! Njegove misli su daleko od mene !

  A, leptiri su slucajno  uleteli kod mene!


Reci cu ti

Published on 10:08, 03/21,2012

  Ti mladi covece

 evo da ti kazem;

  Rodjena sam u Veneri

  Strast mi je u venama.

   Razgorim vatre na zgaristima

   I obljubljenog pustam svetu da luta

  s'verom da  me nadje,tamo gde me nema

  A mene zaista nema!

   Ciganka me je zadojila,

  Prasnjava ulica mi je oduvek bila mila

 Ogoljene duse po svetu hodala

 i niceg se nisam bojala.

 Ne znam sta je mrznja i svoj  blagoslov dajem

 Za one koji me progone,ne vole,noz u grudi zarije!

 Ja idem bosa, ciganska marama mi je odeca!

 I pevam na sav glas sa lutalicama,i dajem se

 Mesecu koji me poljubi na dan mog rodjena.

  Ne znam sta je dom,i pravo ognjiste;

 Moje selo je negde iznad oblaka,

  Gradovi su mi svi znani,al' dusa vapi

  za mestima vecnih lovista.

 

  I mogu sutra da budem s'tobom

 da te na grudi privijem,da te bestidno volim

 da za tobom naricem,i da te molim;

  Al' nikad neces sa sigurnoscu znati

  Kada cu ponovo na put da krenem

  Bez trunke zaljenja a ni zbogom da kazem.

  Zato me pusti da te ljubim,ovog trena

  Veruj da sam samo prividjenje i najlepsi san

  da sam morska sirena a  ne obicna zena.

  Pusti me da ti kroz vene krenem, da te ponovo ozivim,

  da te iz ruznih snova probudim i u najlepsi stavim;

  Pusti me u tvoja nedra,da ti korov tuge,zla oplevim

  da umesto njega _ljubav i veru usadim.

 Pusti me danas da te volim, 

 Jer k'o zna sta mi sutra zivot sprema?! 

   


Udahnula sam te

Published on 10:36, 03/20,2012

   Jutarnja izmaglica i hladna rosa  naglo  me otrgose iz pospanosti.Teturale se misli iz sna u javu!

    I sad znam , da se ptice bude u tri i deset i pevaju sanjive pesme koje mi ukradose snove o tebi!

   Zeljna sam opet ostala onog privijanja uz tebe, dok se moje toplo telo budi za neznim dodirom

  tvojih ruku  a hladno jutro zove da se podignem u novi dan.Zeljna sam ostala osecaja da mi pozelis dobro jutro uz muziku koja se jos uvek cuje u mom srcu dok  otvaram vrata i u veselom naletu se sjurim da te izljubim onako blesasto kao dete!

  Udahnula sam svezinu ovog dana i pustila te da mi pridjes tako blizu da bi me udahnu i poneo u tvoje jutro i ono prolece kada sam zadivljeno stajala nema posmatrajuci te .Zadrhtala sam od samog jutra koje me podsetilo na ona koje sam delila sa tobom tamo ili ovde...

 Zazelela sam te se!


imam

Published on 11:55, 03/16,2012

 

 

  

     ...Imam lep dan.Sunce je uslo u moju sobu i nezno prosipa svoje zrake po mom licu.Imam zelju, da uzmem gitaru koja vec dugo usamljeno ceka da je neko uzme! Kako bih volela da znam da iz nje izvucem onu pesmu koja me seca na lepotu jednog leta.Imam zelju da se bacim na krevet i luckasto nasmejem dok nekog cekam.Imam lepo prolece i sve je uz cvrkut ptica; imam sasvrsen plan da odem nekud daleko...Imam trenutak kad zelim da sam neznija od ovog blagog vetra .Imam sve,osmim nekog ko bi znao da prepozna ovaj moj dan i moje zelje!