Na zapadu nista novo
...Otisak prstiju na levom obrazu,
toliko govore ,da sam poduze sedela,nepomicno zureci u jednu nevidljivu tacku!
kafa na stolu,par narandzi,crvena jabuka trazi da je neko zagrize!
Mrzovoljno,se stresoh na sve to sto gledam,i dalje sedim,i vidim:
Naspram mene,stolica pazna...slike,davnih jutranjih sati se smenjuju!
Ulazim od spolja,i vidim...coveka,kako sedi i o necemu budan sanja!
Ne,osecam da u njegovim snovima nisam Ja!
Cutim i slusam...neko peva...ta,pemsa nije posvecena meni!
O,zasto,zasto se vec jednom ne okrenes k'meni?
Zasto me teras,da uzmem svoj ranac i odem u svet beli?
Ma,kuda da idem? Ko me tamo ceka?
Gde god da krenem tebe bih ponela!
Ne, resih da se pokrenem...moram da osetim vazduh!
Evo,sunca, posle toliko kisa! Samo malo,da otskrinem,samo malo da dozvolim
da mi se telo razgiba!
Ziva sam...!!!
04/30,2012, at 19:25
Visit pricalica
И ми се радујемо твоме живљењу и животу, драга Лора! Понекад превише времена дамо онима који нас не примете, и то исто време изгубимо дупло, јер смо га могли утрошити на оне који нас примећују, али ми њих нисмо. Осврнимо се око себе и потражимо њихове погледе. Поздрав велики! :)))