Skoro u svakom muskarcevom zivotu postoje ili su postojale te dve zene.Bas,kada sanja ili zagledan u neku daljinu iscekujucu da mu se pojavi jedna od njih;_zavisno od njegovog raspolozenja ili od zelje,tako pokrene iskonsku snagu tragaca ,osvajaca ili njemu znan nagon koji vecito izbija na povrsinu pre nego sto razume zasto se ta lavina pokrenula bas tad, nadje se u zagrljaju one koja se zadesila tu,kad se nije nadao.I, dok upada u labirinte njene utrobe i osvaja i rusi sve prepreke u njoj,ponovo pada u nemilosrdni odlazak tamo gde ce ga sacakati jos jaca glad za jednom,koja je tu na dohvat njegovih ruku,ili koja mu se zavuce pod trepavice i golica mu dusu kao izmaglica na vrhovima Kilimandzara...On je uvek blizu nje, ubedjen da ga ona verno ceka negde iza tih suncevih zraka koje mu posla da ga obasja.Tako zagledan u imaginarnom pravcu vidi nju,koja mu otvara sve tajne zivota i daje mu kljuceve drazeci mu dusu opijumom njemu nepoznatog cveta Kroz pesmu
sirena koje izadjose na obalu njegove strasti da ga sacekaju i povedu u njihove odaje gde bi mu postavile krunu svih svetova.
nudi i poklanja sve ono sto mu dusa iste,sto mu san poklanja sto mu se tako opasno ali preslatko uvlaci i lepi za nepce,za grlo i sklizne,duboko sve dublje u njegovu utrobu i skuplja tamo gde je njegov citav svet sazet i nabijen.Onaj deo njegove biti gde mu se preplice praiskonska zudnja sa ceznjom da je vidi,ali ne i ima! Takvu zenu je stvorio samo on, jedini ima prava da hoda njenim tragom, njenim mislima.Ona se tek na sekundu pojavi i dâ mu znak da je saceka.
Onu drugu,koju je na nekoj obali,ili u nekoj samackoj sobi imao na trenutak svoje dosade,znatizeljnosti ili samo da utoli glad dok ne nadje trpezu na kojoj ima svih ukusa koje je isprobao jednom negde,ali zaboravio gde i ko mu ih pripremi?!Ta druga koja je ocajnicki pokusavala da ga zadrzi ,dade mu sve i pruzi mu svoje srce da gazi po njemu kako bih ostao cist i neisprljan pred onom koja mu svaki san ispuni najvatrenijim bojama,koja mu na dlan stavi usne da je poljubi a ona kao i svaka senka nestane pred sami pomak njegovog tela,ali ona zna...zna njegove pokrete,zna koji ce pogled da joj uputi i skloni se iza lelujave zavese njegovih zelja.
Ona koja dade svoju dusu i svoj purpurni svet za par minuta,posrce i grcevito se otima stvarnosti i bezi u iluziju muskarcevog lika koji joj ne podari ni jedan pogled ohrabrenja i nedade ni jedan prst kako bih se podigla, vec je pusti da ropce u svom blatu od stida ili srama,al' ona ide i dalje ka njemu; jer,sta bih imala da izgubi vise,osim da ostavi ono mesto gde padose u crnilo njena nevina i citsa ljubav...Ide i vice,zove, moli,vapi...ali njen glas se razbija u stene njegovog srca i vraca se u njenu dusu kao zvukovi pod teskim zvonima i razbijaja mozak,dusu joj parca u najsitnije delove.Vristi njena sudbina i pise joj nove stranice zaveta,daje joj mac osvete i salje je u svet da goni,da ubija i one koje se tek zacinju u neko utrobi.One vise nemaju sta da izgube.Njeni sinovi nikad nece ugledati svet,i nijednoj kceri nece naneti zla!
Marija... Marija, svet je tvoj !
Muskarac koji ostavi zenu, vec je sam sebi sudija i dzelat.Zna da mora ici i zna da nema dovoljno vremena za neka pokajanja...njemu se zuri,da stigne ,da ode tamo gde ga ceka ona,koja mu se smeje u snovima,u najlepsim casovima kada je za trenutak ostao sam negde u nekoj dolini ili obali svojih nadanja...Nostalgicno se nasmeje kad joj oseti dah u nocnom povetarcu ili u senci usamljene breze; koja pruza svoje grane jednom javoru,i on tad vidi nju kako mu pruza ruke a on je nezno grli ushicen sto je napokon doziveo da je ima.
Jelena...Jelena, tvoj svet je igra ,vecita muska zelja...Ti si njegov san!