Ponc je prosla
Published on 00:35, 04/09,2013
Ponoc je vec prosla
a ja nemam sna.
Osluskujem tisinu,
samo tih uzdah napusta moje grudi
i razbih se u ovu belinu.
Za trenutak,zatvaram oci
i vidim dva topla dlana.
Osecam zelju da spustim svoje lice na njih.
Da me nezno zagrlis,i sapatom pozoves.
Da osetim tvoju zudnju,a ja da ublazim
Ovaj suludi strah , da ce ova noc proci
i da cu docekat novi dan.
Trebaju mi tvoje oci,da vidim u daljinu
gde se nazire nova nada za neku novu srecu.
Trebas mi, u ovoj nocnoj tisini koja me tera
da ti pisem o nemiru, mom uspavanom srcu
koje se teskom mukom budi,al'hoce novu igru.
Prolazi ponoc,a ja budna sanjam
O tebi,koji poznas ovu nocnu muziku
koju svira tisina a usamljena dusa peva
o prolecu koje donosi ljubav novu.
Evo,vec je novi dan,
Jos uvek budna sanjam
Tvoje ruke oko mog struka,
I, tisina koja te u mojoj dusi stvara.
A, tebe nema...
ti si negde daleko,i mozda s'drugom spavas?
Mozda u zvezdano nebo gledas i slusas kako se
Tisina razbija u tihi zov na ljubavnu igru .