April koji nije hteo da me zagreje
Vec danima neprestano pada hladna kisa.Ne znam da li je jutro ili dan?Kao da se nebo naljutilo na zemlju i sveti mu se?! Danima sam zarobljena u kuci zbog povrede na poslu!
Citam,razmisljam i dodju trenuci da se vratim jednom drugacijem Aprilu.
Pre par godina,(zar vec toliko)a meni se cini kao da je to bilo juce?!Zaljubila sam se,strasno sam se zaljubila. I nebi bilo cudno da ja nisam oduvek osecala potrebu za ljubavlju bas kad krece prolece...Znam, mnogima je poznat taj osecaj i mozda im se dogodila ljubav kao i meni?Sad necu da ulazimu u price da je to tako svima,ali meni jeste!Mozda ,zato, sto sam i sama rodjena u prolecu i sto verujem da je to jedino godisnje doba koje nagna ljude da se izvuku iz camotinje i krenu sa ciscenjem tela i duse?
Da,zaljubila sam se,i resih da idem u njegovu zemlju.Gde prolece dolazi mnogo kasnije al'kad dodje ,dodje sa punim sjajem.
Tako sam i ja stigla sa prvom najavom prolecnih glasnika i verovala da sam i ja jedna od njih.
Nezna,zaljubljena,razdragana i potpuno srecna sa njim u setnji po gradu kojeg nisam poznavala,parkovima koji su se razlikovali od ovih mojih.
Odveo me je na jedan proplanak da mi pokaze staru vetrenjacu.Dok je objasnjavao istoriju tog mesta ,ushiceno sam upijala svaki njegov pokret i pozelela sam da me tad zagrli, poljubi i kaze da je srecan sto je samnom,bas tu!
Vetrenjaca je odolevala vremenu davno zastala da se bori i prkosi vetrovima.
Zacutala.Umorna,zaboravljena od svih,al'i dalje gordo se pokazivala namernim ili slucajnim prolaznicima koji su zadivljeno razgledali njenu lepotu.Da je nekad bila vredna i pridonosila za ovo sada.
Zadrhtla sam od tuge ,sto zbog vetrenjace ali priznajem vise zbog mene!
Nije me zagrlio,niti me je poljubio. A ja sam svim srcem prizeljkivala da se to desi bas tu.
Skupila sam hrabrost i krenula ka njemu, spustila glavu na njegove grudi i kao dete nemo trazila da mi pruzi toplinu,zastitu ,neznost i da mi ukloni strah koji se uvlacio u moje srce...Ostao je zatecen,ili nije hteo? Sad vise nije ni vazno!
Predosecaj da cu i ja jednom ostati sama kao vetrenjaca ...kao i ona vise nemam snage da prkosim vremenu i ovom hladnom kisovitom aprilu!
"Moja ljubav" je zapocela sa tim predosecanjem; da nisam stigla na pravo mesto u pravom vremenu. Zastala sam kraj njega i u cutanju sam progutala tugu.
Danas kad je sve sivo i hladno oko mene , pitam se:
Da li cu ponovo da zavolim April?! Da li cu ikad vise umeti i imati snage da spustim svoju glavu na necije grudi? Da li ce taj prepoznati moj strah,moju potrebu da budem opet glasnik novog pocetka i srece ?!
Mnogo trazim,zar ne?!,