Reci cu ti
Ti mladi covece
evo da ti kazem;
Rodjena sam u Veneri
Strast mi je u venama.
Razgorim vatre na zgaristima
I obljubljenog pustam svetu da luta
s'verom da me nadje,tamo gde me nema
A mene zaista nema!
Ciganka me je zadojila,
Prasnjava ulica mi je oduvek bila mila
Ogoljene duse po svetu hodala
i niceg se nisam bojala.
Ne znam sta je mrznja i svoj blagoslov dajem
Za one koji me progone,ne vole,noz u grudi zarije!
Ja idem bosa, ciganska marama mi je odeca!
I pevam na sav glas sa lutalicama,i dajem se
Mesecu koji me poljubi na dan mog rodjena.
Ne znam sta je dom,i pravo ognjiste;
Moje selo je negde iznad oblaka,
Gradovi su mi svi znani,al' dusa vapi
za mestima vecnih lovista.
I mogu sutra da budem s'tobom
da te na grudi privijem,da te bestidno volim
da za tobom naricem,i da te molim;
Al' nikad neces sa sigurnoscu znati
Kada cu ponovo na put da krenem
Bez trunke zaljenja a ni zbogom da kazem.
Zato me pusti da te ljubim,ovog trena
Veruj da sam samo prividjenje i najlepsi san
da sam morska sirena a ne obicna zena.
Pusti me da ti kroz vene krenem, da te ponovo ozivim,
da te iz ruznih snova probudim i u najlepsi stavim;
Pusti me u tvoja nedra,da ti korov tuge,zla oplevim
da umesto njega _ljubav i veru usadim.
Pusti me danas da te volim,
Jer k'o zna sta mi sutra zivot sprema?!