pismo strancu
Dobro je! Jos si tu gde sam te slucajno srela.Dotakli smo se samo pogledima, a vec smo se ispricali .Bas si smesan ako verujes da ne razumem pricu o vuku i jagnjetu,ili o lisici i gavranu,istina si smesan.Mene basne ne zanimaju,a ni bajke nisam nikad volela! Ustvari,lazem?! Mnogo puta sam napravila bajke u kojima sam ponajvise ljubila zabce,kako bi oziveli princevi,al' k'vragu,za noc sam zaboravljala da nisam smela da ih ostavljam po strani,jer one carobnice koje izlaze u setnju odvukose ih u daljinu,eto vise ni njih nemam?! Al' nije sad ni to vazno,oni i dalje zive negde sa nekom koja ga mozda ovog puta pretvara u konja?! Dobro je,sto si me zaboravio u predgradju svojih pohlepnih htenja i razvratno ogolio dusu...dobro je,sto vise nisam na strazi nespokoja zarad tvog dobra.Smejao si se,kada sam izgubila bitku nad demonom zvanom strah od novog.Smejao si se mom zivotu koji se podudara sa onim izvan moguceg.A ja se ne smejem,niti placem...znam da sam greskom umesto bajke,ovog puta ja napravila basnu. Dodiri, snaga tvojih ruku,poljupci, strasna zelja...sve je to sad samo u pogledu,kao da se desilo nekom drugom a ne meni?! Zarad svih ne nespokojinih srca,zarad svih usamljenih ceznjivih dusa,neka mene u ovom kutku nasamarena , ponizena,al' veliko je pronstarnstvo neba.Opet ce da svane zora,jednom ce da smrkne drugom da svane,bar tako narod kaze.Ostacu ja u noci,neka sam crna ovca,al' jednog dana,bice obrnuto,jer tako je od postanka,tako su stari mudraci rekli,da ima Janga i Jina...A,svet iako kazu da je citava jedna planeta,ipak je mali.Ako se i ne sretnemo ponovo ovde,jednom u nekom drugom zivotu...stranci ili poznanici jedno mora!
09/10,2011, at 16:27
Visit razmisljanka
Ponekad sanjamo bajku, a probudimo se u basni... :-)
09/10,2011, at 16:40
Visit lora1
jes' i u oba slucaja zivuljke su glavni akteri;)
09/10,2011, at 16:53
Visit beliocnjak
i bajke i basne su tu da se izvuče neka poenta,naravoučenije... tako da je nebitno koje su životinjke u pitanju :)
09/10,2011, at 17:01
Visit lora1
pa upravo i pisem u stilu basne,zarad nekog izvlacenja.Al'pazi ipak da su to neke miroljubive zivotinjice.Ne volim kad neko nekog grize i da puno boli.:)
09/10,2011, at 17:06
Visit beliocnjak
aha, okejj, onda napiši basnu gde su glavni akteri dve gliste, one su bezopasne...valjda :))
09/10,2011, at 17:33
Visit lora1
u, ne mogu o njima, gadim se na njih.Onako ljigave ...grrrr:)))
09/10,2011, at 17:45
Visit beliocnjak
dobro onda neka budu dva jagnjeta, nekoliko slatkih prasenceta i telence po imenu Ferdinand :))
09/10,2011, at 18:16
Visit lora1
Ferdinand je jedno umiljato tele i obicno je volelo da grka svoju njuskicu talo gde su mali slatki rasici grickali nesto sto je njima bilo tako slatko.Povucen zeljom da bude u drustvu,potrca ka dva mala jagnjeta koji su se muvali oko jedne trnovite ruze.Valjda ih je iznenadilo to sto; takav cvet tako daleko od njihovih dohvata,pa se onako naivno poskocise uvis.Tele k'o tele svo plasljivo,poskoci u stranu te utera strah i prasicima a jaganjci se zapletese u ruzino trnje i ni makac dalje.
Surova priroda na nejake snage...borba za slobodom su ih sve vise uvlacili u bodljikavo rastinje,al' sta im ono moze kad su oni imaju debele ogrtace.
Skupi hrabrosti mali Ferninand i podje prema njima,te ocas smaza par grana bodljikavog zbunja, jaganjci se izvukose i koliko ih noge nose pobegose na vrh jednog proplanka.
Iz Fernidadove njuskice je liptala krv i slizila niz nozdrve,al' nista nije on osecao,osim sto je u njegovim ogromnim crnim okicama ostala tuga i cudenje,zasto su svi odjednom pobegli od njega?!
Prasici su groktali iz prikrajka i drhteci od te velicine,niko nije ima hrabrosti da mu pridje i da mu olizu krv koja je curila sa njegove njuske.
Tuzan ali i dalje razigran Ferninad,je pogledao ruzu i u jednom trenu je pokida i pojede.Okrenuo se i potrcao kroz poljane ,trazeci nove prijatelje za njegovu igru.
...Eto, ti "ludo jedna" basna,bajka,ili kako je ti vidis:)) Vucko;))
09/10,2011, at 18:22
Visit lora1
Kako sam brzo pisala,zaboravi na greske,a,vala i nemam neki stil..tako ,da ne trazis dlake tamo gde je pile:))
09/10,2011, at 18:42
Visit beliocnjak
Bravo lora, imaš smisla za trenutnu inspiraciju :)
nastaviću se malo na tvoje pisanje:
Iako je Ferdinandu tekla krv iz njuškice, odmahnuo je samo glavom od jaganjaca, zlih prasića koji su zlobno skičali, seo je ispod velikog drveta, video je ispred njega divan cvet...
u prvom trenutku nije osetio miris tog prelepog cveta...sagnuo se, pomirisao...
miris cveta ga je tako opio da je zaboravio na zlobu oko njega, nastavio je da miriše, i uživao u trenucima života koji ga je okruživao...
i čekao nekog sa kim će zajedno mirisati taj predivan cvet...
Sad ti nastavi lora :)
09/10,2011, at 18:45
Visit mimche
I ponovo ćete sve u pogledu proživeti - gde god se sreli !
Nego šta nego će da svane ! Mi, crne ovce, moramo da se nadamo ! ;)
09/10,2011, at 19:12
Visit lora1
mimce@
Ako je za neku utehu,kazu da su crne ovece opsano zilave;) Sve je relativno pa cak i nada?!I ne slazem se sa onom izrekom "nada poslednja umire",vec volja u coveku.Sve dok imas volje,ima i nade i zelje i ostalog. Ko nema volje taj se i ne nada!
Zato,ne izgubi veru i volju...
09/10,2011, at 19:17
Visit mimche
Ne treba meni uteha . Ja sam apsolutno uverena da će da svane očas posla . :))
09/10,2011, at 19:24
Visit lora1
...Dok je tako zaneseno sedeo i posmatrao taj cvet,iznenada mu odnekud dolete jedan divan leptir.Dok je Ferninad prinosio cvet njuskici da se jos vise nadise tog opojnog mirisa,leptir slete na latici koja je nezno drzila njegovu njuskicu.Od silnog zadovoljstva i radosti sto je bas takav leptir sleto da mu pravi drustvo,na trenutak zatvori oci,poslusa neznu igru leptirovih krila.Al' ne potraje dugo taj cudesan trenutak,iz njegovih nozdrva izlete prejak topao vazduh i skrha lepiru krila.Ranjeni leptir poslednjom snagom pokusa da poleti,al' pade tu ipsred Ferninada.
Padose i par latica od cveta,a on tuzno osta u nadi da ce se ponovo pojaviti neko ko ce sa njim da zna da uziva u tim mirisnim laticama...
e,vise nemogu;))
09/10,2011, at 20:28
Visit suky
;)
09/10,2011, at 21:40
Visit beliocnjak
lora, ovo mi izgleda kao da je Ferdinand svršio :)))
ali dobro je, umetnički, sa pravom poentom, dirljivo, i sa naglaskom za nastavak njegovog života, osećaja...
vidiš kako se pišu basne i bajke :)