Beskucnik sa jastukom od knjiga

Published on 14:24, 08/11,2013


 Krenuh da posetim "priju" u bolnicu...Kako je ovde teze naci prevoz do 14_og  kvarta,moradoh da krenem pesice.
 Zurilo mi se,jer  nisam znala koji autobus ide prema metroovskoj stanici,pa krenuh precice a ta precica me odvede okolo boze pa na pala vrata.
 Prolazila sam kroz jedan mali parkic .Prizbilzavajuci se stazi,ugleda da neko lezi.Trgoh se, jer nisam znala dal'je beskucnik kojih ima sve vise ili nekom je pozlilo.
 
 Na par metara shvatih. Beskucnik!
 
 Ne zazirem,ali nisam se preblizavala,jer pocesto mogu da budu drski...ali ovaj se nije micao i odjednom me uhvati strah. Da li je ziv?
 
 Lagano pridjoh i tek na pa koraka da ga zaobidjem kad odjednom podize glavu i pogledam me!
 
 Pitao me da li imam koju kintu da mu ostavim?
 
  Dok sam preturala po dzepovima,zapade mi za oko njegov "jastuk",koji se sastajao od nekoliko knjiga.Neke debele,pohabane,ali nisam mogla da procitam naslov.Daka sam mu pruzala novac,nasi pogledi su se sudarali. Osetila sam neku prijatnost jer njegovo lice je delovalo cudno,tajanstveno,produhovljeno.Nije bio toliko zapusten,cak mu je duga kosa i brada delovali nekako uredno i sredjeno?
 
 "Hvala,i ne bojte se - rece mi"!
 
 "Nisam nasilnik,a ne zanimaju me ljudski pogledi"...To,sto ste vi zastali,da mi pruzite nesto, je danas  retkost...mnogi me cak i ne vide,al' ja znam. Ko i kada ce da prodje?!
 
 " Vas je poslao neko i ne pokusavajte da ubedite sebe da je to samo slucajnost...slucajnsot ne postoji"?!
 
" Vi ste,jedna od onih koja nema pojima sta je zivot,zasto ste dosli na svet, i kuda idete"...Vi ne znate nista o tajnama univerzuma" Vi zivite kao sto zive slepi misevi, pacovi,kao i svi drugi sto jure svakodnevno za necim sto je tranzantno,sto nema nikakvu vrednost,a svet je gramziv".
 
 _ Vi znate? Pitam ga? A vidim da ste neki ucen covek? Koje knjige drzite ispod glave ?
 
 " Ah, ostavimo sad to . I da vam kazem necete razumeti,jer sam siguran da niste ni jednu od njih procitali,pa da me ne gnjavite sa tim glupim pitanjima"?!
 
 _Odkuda Vi znate,sta sam ja citala? Kako vi sudite meni koja je tek samo par minuta sa vama?
   Zar sa ovim ne pobijate samog sebe,od malo pre? 
 
 "Hmmm, ne " ! Ja odlicno znam da vi niste osoba koja razume ovaj svet"...Vi ste obicna guska koja proguta sve sto joj se servira u ovom danasnjem danu"...Vi vidite onako kako vidite,ali slike su drugacije.Kolorit ovog sveta je crno-bele boje."
 
_ Ma, Vi ste,neki cudak...i,ako sve znate zasto lezite na ulici,zasto se niste izborili u zivotu? Nego ste pali,lezite i mudrujete tudjinu..pocinjem vec da osecam pomalo ljutnju.
 
" Vidite,koliko ste, glupi ! Al' ne da vas vredjam,vec vam otvaram oci " Vi tek treba da kkrenete nekim putem,al' nazalost,vas nema ko da povede,a niste ni nacitani da bih ste mogli da se izborite sami sa svim tim silama",a sila ima..O, ne! Ne te sto vi vidite,vec one ne vidljive,koje su mnogo jace od svih ovih na zemlji,a vi ih proglasiste,Drzave,granice,vojske i jos mnogo takvih budalastina.Jednom ce vam mozda doci u posetu bar jedna,onda cete mozda i shvatiti ovo sto vam kazem"!
 
 _ Uredu je,gospodine! Neka vas vode te sile,a ja cu lagano putem svojim,pa gde stignem.
 
_ Neka sam ja glupa,neka sam ja nenaucena,ali nije bas da ne znam nista ?
 
_ Vidim,osecam,dozivljavam...al'  ne sipam iz supljeg u prazno,vec onoliko kolko mogu delam,dajem, uzimam,zivim ! Zivet je svakom predodredjen a mozda i te sile o kojim vi pricate,deluju na mene tako...
 
 "Glpuacooo ! Zivot nije nikome predodredjen ...Zivot je licni izbor"! Zivis ga kako ti zelis,a ne kako on nalaze" Kad budes to shvatila,dodji da ti kazem jos nesto...nacices me !"
 
 _ Ma, da ! Samo toliko imam vremena da tebe trazim ! Rekoh mu i odoh !
 
  Al' zasto, cujem i imam osecaj da je i dalje taj beskucnik samnom?
 
   Ko je On ? Nije zasigurno "obican" jer, sve je na njemu izgledalo kao da je ziveo u nekom drugom zivotu, u kome sam ja ? Njegove ruke i lice,nisu i udarali na prljavstinu ....cak je svaka dlaka na njegovoj bradi bila na svom mesti! Osim pocepen majice i nekih starih pantalona,je davalo da je beskucnik .
 
 _ Cudnih li susreta ?!  
 


Maestro

Published on 00:28, 08/11,2013

....Maestro....!!!
Izmisli mi mašinu koja briše sve sto je ružno? 
Izmisli neku čarobnu pticu koja me može  poneti tamo ,gde su moji snovi...?
Da uđem u njih i vidim -  ko je zamrsio te niti, ko vuče dobro a ko zlo u meni?
Daj mi, oružje koje zna da spali ali bez boli, svako sećanje na ono što su mi poklanjali huligani, zle hjene koje su grizali moje srce...
Daj, nauči me mudrostima velikana, kako se leči prošlost a da se ništa ne zaboravi...daj mi, melem da stavim na dušu i pokrijem je od zle kobi!
Izmisli nesto što ne postoji, a opet meni da bude blisko..
Da mogu da uđem u svoje telo, istresem ustajalost, da zakrpim srce tamo gde curi i da se vratim u ovaj svet sa svima koji su me napsutili bez da su me pitali kako ću bez njih...
Maestro, pusti pesmu koja  dusi godi,daj osmeh da mi tugu s'lica skine

I da sam ponovo ona stara lutalica koja po svetu skita.

Trazeci nezan zalazak sunca,za san u kome cu se ponovo sresti;

Sa onima koji su me istina voleli, koje ja i dalje volim!