Leto...
Jos, ponekad, srce zaigra kad cujem neke pesme,koje sam birala za tebe!
Leto je!
Ja nemam vise tuge u sebi.Nista vise ne boli!
Samo se nezno nasmejem kada se setim, svojih uzaludnih strahova.
Kako cu bez tebe, ako nas jednog dana zivot rastavi?
Evo, ziva sam !I dalje disem,smejem i zelim, da me zivot iznenadi.
Ponovo slusam muziku ,bez straha da ne zaplacem na tudje reci koje dusu dodirnu
na secanja.
Ziva sam, i pozelim...!!!
A danas poklanjam misli Tebi,
Ti,koji si nekad bio u mom srcu najveci.
Sa mojih usana skliznu najblazi oseh i posla ga po lasti;
Primi ga uz osmeh i pomisli nezno na mene.
Ovo leto i ono nase,i onu ljubav koju iz mog srca ti pruzih,
Al' nikad vise,nas dvoje, nikad vise...
Nas ljubav nece da spoji!
07/19,2012, at 11:21
Visit Lili
Divno napisano..Nadam se da ce i meni zivot pokloniti zaborav, da cu i ja moci da se sjetim sa osmjehom umjeto sa suzama...
Koliko je vremena poroslo?
07/19,2012, at 16:02
Visit pricalica
Слушање музике без туге и суза један је од показатеља да је душа зацелила. Али ми је увек занимљиво размишљање на тему: шта бива кад се престане волети? Да ли волимо само кад желимо? И тако, размишљам...
Поздрав! :)
08/01,2012, at 22:01
Visit luna71
Predivno Lora...ali tuzno...
Sa koliko emocija si ovo napisala..veliki pozzz
08/01,2012, at 22:01
Visit luna71
Predivno Lora...ali tuzno...
Sa koliko emocija si ovo napisala..veliki pozzz